GLASOVI
kad sam bio dete
čula se graja sa obližnjeg fudbalskog igrališta
odavde gde mi je sad kuća
oooaaauuuaououa
goo gooo...goool...
fiuuu aaa penal uuua ofsajd
sad imamo stadion
daleko odavde gde mi je sad kuća
publika koja je grajala
je pomrla
sudija je umro negde u sredini između njih
a fudbaleri jedan po jedan
ali šta je sa njihovim glasovima u mom uhu
ili u mojim nedokučivim vibracijama
ili u mojoj nedokučivoj tuzi
ili u bunilu mojih bledećeh uzbuđenja
ILI i NITI u stvari mi se volimo zbog fizičkog izgleda kad je lep naravno kad je ružan mrzimo se naravno međutim sve one razne osobine ličnosti koje mogu posle da poremete dominaciju fizičkog izgleda niko ih ne bi ni primetio one moraju da se trude da vuku za rukav i cimaju samo je fizički izgled taj gospodin i prevarant koji nas privuče ili odbije bez truda ili napora već samom pojavom i pukim postojanjem sa svojim pravim ili krivim crtama i oblicima iako je to samo privid one najjeftinije vrste prolaznih kratkotrajnih privida sa iluzornim razlikama među pravim i krivim crtama i oblicima u suštini istim i ravnopravnim jer niti pravi imaju zasluge niti krivi krivice
Коментари
Постави коментар