BEZUMLJE čuje se vriska dece u dvorištu igraju se iako su se roditelji upravo vratili s groblja posle sahrane jednog od njih umorni od nespavanja i ponižavajućih rituala gospodi pomiluj oče naš (oče života našeg i majko smrti naše) oni najbliži lelujaju kao izgubljene senke ostali pomalo tužni stvarno pomalo teatralno neki očajani zbog blizine svoje smrti kivni na boga i majku božju ali malo kome je do neke šale i zajebancije a deca deca ko deca ona su zaista neuništiva cika i vriska na dan sahrane i smrti nema šanse da se ta maolumna stvorenja jednom promene deca će uvek isto i uvek ovako (sva deca mala i velika mlada i stara) i o životu i smrti ostaće zauvek inferiorna u odnosu na biljke i životinje svih vrsta i uzrasta

Коментари

Популарни постови са овог блога