BOGATO SIROMAŠTVO Ako smo u nečemu bogati onda su to svakako razne vrste mitomanija.... "BOGATSTVO srpskog jezika" npr, i razni drugi primeri, ali je ovaj baš zbog "bogatstva" jedan od naupečatljivijih. Za nas je bogat neko ko je bio vredan, uporan, štedljiv i tako "sa svojih 10 prtstiju" stekao imovinu, svejedno šta je u tom sticanju prevagnulo - pamet, talenat, veština, pronalazački dar ili natprosečni fizički napor, i svejedno gde, u proizvodnji, privredi i poljoprivredi, ili u nauci, muzici ili sportu, ali s druge strane za nas su bogati i oni koji su imovinu (tuđu) stekli pljačkom, razbojnici, prevaranti, krijumčari, ubice i takav ološ... i kad većina ljudi više ceni ove druge, to je pouzdan znak propasti društva i mutne budućnosti. Znači, prema našem jeziku, vredni i pametni su bogati isto kao što su i lopovi i ubice bogati, naš jezik daje isti status i izjednačava dve krajnje suprotnosti, nebo i zemlju, najbolji i najgori se zovu istim imenom. Možda kad smo smišljali reč "bogat-bogatstvo", verovatno ne mnogo kasnije od reči "bog" iz koje je izvedena i nismo mogli bolje, nismo imali vremena, bili smo maksimalno zauzeti preživljavanjem, pa sad radom ili krađom, svejedno, nismo mogli mnogo da biramo. Danas bi se našlo vremena da razdvojimo bar ovo jedno "nebo i zemlju", ali niti osećamo neku potrebu za tim, niti uopšte uočavamo razliku između te vrste neba i zemlje...

Коментари

Популарни постови са овог блога