ZOLJA
To je sad Osa, ali onaj kolokvijalni i starinski naziv, zolja, je zlokobniji i uopšte... "jače ujeda"
Berem vinograd, naime, i jedna od uobičajenih stvari je česta prepirka sa Zoljama oko plena i, mada se obično strada od neke koja "ne laje" koja se pritaji i sačeka te u zasedi (kao kod pasa i ljudi), uvek je po jedna od njih posebno ljuta i agresivna, pravi stršljen...
Čekaj bre to je moje, to nije tvoje
Ali brzo sam se osvestio i ispravio, iskreno... nije moje, ili samo moje, i njeno je, zajedničko. Vlasništvo, ne samo nad grožđem, nego nad svime što nas spaja-i-razdvaja sa životinjama je u najmanju ruku jednako i ravnopravno.
Mi stvari prirode prisvajamo radom, kultivisanjem i formalnim konvencijama, ali to je forma, sve ono bitno..planeta, sunce, njihovo okruženje i fenomeni, život i smrt, sve nam je to isto i zajedničko.
ILI i NITI u stvari mi se volimo zbog fizičkog izgleda kad je lep naravno kad je ružan mrzimo se naravno međutim sve one razne osobine ličnosti koje mogu posle da poremete dominaciju fizičkog izgleda niko ih ne bi ni primetio one moraju da se trude da vuku za rukav i cimaju samo je fizički izgled taj gospodin i prevarant koji nas privuče ili odbije bez truda ili napora već samom pojavom i pukim postojanjem sa svojim pravim ili krivim crtama i oblicima iako je to samo privid one najjeftinije vrste prolaznih kratkotrajnih privida sa iluzornim razlikama među pravim i krivim crtama i oblicima u suštini istim i ravnopravnim jer niti pravi imaju zasluge niti krivi krivice
Коментари
Постави коментар