ZOLJA To je sad Osa, ali onaj kolokvijalni i starinski naziv, zolja, je zlokobniji i uopšte... "jače ujeda" Berem vinograd, naime, i jedna od uobičajenih stvari je česta prepirka sa Zoljama oko plena i, mada se obično strada od neke koja "ne laje" koja se pritaji i sačeka te u zasedi (kao kod pasa i ljudi), uvek je po jedna od njih posebno ljuta i agresivna, pravi stršljen... Čekaj bre to je moje, to nije tvoje Ali brzo sam se osvestio i ispravio, iskreno... nije moje, ili samo moje, i njeno je, zajedničko. Vlasništvo, ne samo nad grožđem, nego nad svime što nas spaja-i-razdvaja sa životinjama je u najmanju ruku jednako i ravnopravno. Mi stvari prirode prisvajamo radom, kultivisanjem i formalnim konvencijama, ali to je forma, sve ono bitno..planeta, sunce, njihovo okruženje i fenomeni, život i smrt, sve nam je to isto i zajedničko.

Коментари

Популарни постови са овог блога